Dva znanstvenika s Odjela za biologiju Sveučilišta u Osijeku objavila su opsežnu stručnu analizu o stanju otpada u Ličko-senjskoj županiji koja pokazuje da gospićki skandal nije izolirani incident, nego simptom strukturnog urušavanja sustava gospodarenja otpadom u cijeloj regiji.
Publikaciju "Otpad u Lici" potpisuju prof. dr. sc. Branimir K. Hackenberger i dr. sc. Tamara Đerđ iz Zavoda za kvantitativnu ekologiju Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Objavljena stručna publikacija o gospodarenju otpadom u Lici donosi pregled javno dostupnih podataka o odlaganju otpada, evidentiranim nesanitarnim lokacijama i mogućim ekološkim rizicima, ali istodobno upozorava na granice onoga što se iz postojećih podataka može zaključiti.
Riječ je o opsežnom stručnom pregledu koji objedinjuje podatke o sustavu gospodarenja otpadom, postojećim odlagalištima i evidentiranim lokacijama na kojima je otpad odlagan izvan uređenog sustava.
Autori pritom naglašavaju da publikacija nije forenzički nalaz ni pravno mišljenje te da se navodi povezani s istragama ne mogu smatrati pravomoćno utvrđenim činjenicama.
Zakopano, ali ne i nestalo
Na lokaciji bivšeg pogona mesne industrije Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću, svega 1,2 kilometra od centra grada, vještačenjem je utvrđeno oko 37.000 tona otpada - od čega je 33.000 tona zakopano u tlu, a preostalih gotovo 5.000 tona rasuto po površini s utvrđenim opasnim svojstvima. Na ogoljeloj površini od oko 18.000 četvornih metara uklonjen je sav vegetacijski pokrov. U tlu su potvrđene povišene koncentracije teških metala i ekotoksična svojstva dokazana testovima na živim organizmima - nalaz koji je, kako ističu autori, teže osporiti od bilo koje pojedinačne kemijske koncentracije.
Istragu vode USKOK i policija. Do veljače 2025. uhićeno je 13 osoba, a istraga se od tada proširila i na Senj, Varaždin i Benkovačko Selo. Prema navodima iz postupka, organizirani dovoz trajao je od 2022. do 2024. godine, a tvrtka Tipos Resurs prema policijskim navodima odgovorna je za odlaganje više od 35.000 tona otpada na više lokacija.
Krš ne prašta - voda putuje, a nitko ne zna kamo
Ono što gospićki slučaj čini posebno ozbiljnim nije samo količina otpada, nego geologija ispod njega. Lika leži na dinarskom kršu, terenu gdje podzemna voda ne prolazi kroz filtrirne slojeve pijeska i gline, nego kroz pukotine i kanale - brzo, nepredvidivo i daleko. Trasiranja provedena na ovom području pokazuju brzine od 0,39 do 6,94 centimetara u sekundi, što znači da onečišćenje može prijeći i 47 kilometara za manje od dva tjedna.
Prof. dr. sc. Branimir K. Hackenberger i dr. sc. Tamara Đerđ iz osječkog Zavoda za kvantitativnu ekologiju, autori analize, naglašavaju da bistra i hladna voda u Lici nije dokaz čistoće - upravo suprotno, ona pokazuje da voda nije imala kroz što biti filtrirana.
U piezometru nizvodno od tijela otpada izmjeren je zbroj PFAS spojeva od 200,5 ng/L, dok je uzvodni referentni piezometar pokazao vrijednosti ispod granice kvantifikacije od 1,5 ng/L. Ta raspodjela, ističu autori, snažno upućuje na povezanost s lokacijom otpada. Prevladavaju kratkolančani PFAS spojevi - topljiviji, pokretljiviji i teži za uklanjanje uobičajenim metodama pročišćavanja.
Slavina uredna, ali to nije cijela priča
Nalazi zavoda za javno zdravstvo iz kolovoza 2026. pokazuju da je voda u javnoj vodoopskrbi Gospića, Otočca i Senja zadovoljavala propisane vrijednosti. No autori upozoravaju na važnu razliku: uredan nalaz na slavini ne znači da onečišćenja nema - znači samo da je razrjeđenje veće od dva. Vlastiti izračun to potvrđuje: uz procijenjeni godišnji maseni tok od 1,5 do 2,5 grama PFAS-a s lokacije i izdašnost izvora Košna voda od 20 do 40 litara u sekundi, koncentracija na vodozahvatu pada na 1,2 do 4,0 ng/L, što je ispod parametarske vrijednosti od 100 ng/L.
Međutim, na Tonkovića vrelu - glavnom izvoru rijeke Gacke - PFAS su detektirani u koncentraciji koju je zavod opisao kao dvadeset puta nižu od dopuštene. Autori su izračunali da gospićka lokacija nije u stanju objasniti tu vrijednost, što otvara pitanje postoji li drugi izvor PFAS spojeva u tom slivu ili je maseni tok s gospićke lokacije znatno podcijenjen. Pitanje ostaje otvoreno i zahtijeva trasiranje.
Posebno zabrinjavajući podatak tiče se kućanstava koja nisu priključena na javnu mrežu. Samo u sustavu Gospića i Perušića oko 500 ljudi pije vodu iz vlastitih bunara koje ne kontrolira nitko osim vlasnika. Za ostatak županije taj podatak uopće nije objavljen.
Rutinska analiza ne vidi četiri od pet opasnih tvari
Autori su na temelju baze od 1.063 opasne tvari koje se realno mogu naći u otpadu izračunali da bi oko 843 njih prošlo kroz standardni higijenski paket analize vode bez ikakvog traga. To je gotovo 80 posto popisa - i nije propust laboratorija, nego inherentno ograničenje ciljane analitike koja mjeri samo ono što je unaprijed naručeno.
PFAS spojevi, primjerice, postali su propisani parametar u Hrvatskoj tek Pravilnikom iz 2023. godine. Sve godine prije toga mogli su biti prisutni u vodi, a da ih nitko nije bio dužan tražiti. Jedina korektna formulacija, zaključuju autori, jest da voda zadovoljava zakonske propise - ne i da je nužno sigurna.
Deset tisuća tona otpada koje nitko ne može pronaći
Analiza posebno ističe masenu bilancu kao najvažniji, a najmanje medijski praćen element cijele afere. Na lokacijama povezanima s istim krugom tvrtki do sada je pronađeno najmanje 68.000 tona otpada - u Gospiću, Benkovačkom Selu, Varaždinu i Senju. Istovremeno, kod jedne od tvrtki postoji razlika od najmanje 10.063 tona otpada bez podatka o odredištu. Ta masa nije administrativni propust - ona je negdje.
Financijska računica otkriva temeljni uzrok problema. Zakonito zbrinjavanje jedne tone opasnog otpada košta oko 1.050 eura, dok je procijenjena protupravna korist čitave organizacije iznosila svega oko četiri milijuna eura. Na svaki euro nezakonite zarade dolazi oko devet eura javnog troška sanacije. Sanacija 33.000 tona zakopanog otpada procjenjuje se na oko 35 milijuna eura - a Hrvatska nema vlastito odlagalište opasnog otpada, pa se rješenje traži kod desetaka operatera diljem Europe.
Što se sada događa i što nedostaje
Fond za zaštitu okoliša proveo je nabavu za uklanjanje rasutog otpada s opasnim svojstvima - prva licitacija prošla je bez ijedne ponude, u ponovljenom postupku stigle su po dvije ponude za svaku stavku. Za 33.000 tona zakopanog otpada razmatraju se četiri opcije: izolacija na licu mjesta, iskop i izvoz u inozemstvo, energetska oporaba i solidifikacija. Odabrani model najavljen je za kraj rujna 2026.
Autori preporučuju niz mjera koje se standardno preskaču: postavljanje referentnih piezometara izvan zone utjecaja, trasiranje podzemnih tokova, ekotoksikološke testove na živim organizmima, pohranu uzoraka za buduće analize i uspostavu vremenskog niza mjerenja. Upozoravaju i da je za statistički dokaziv trend poboljšanja u podzemnoj vodi potrebno najmanje deset do dvadeset godina praćenja - a ne dvije ili tri godine, koliko se uobičajeno ugovara.
Dokument: cjelovita studija (PDF za preuzimanje)
Publikacija je objavljena bez naknade i bez naručitelja, a autori pozivaju sve koji pronađu pogrešku da ih kontaktiraju. Dostupna je za slobodno umnožavanje i korištenje u prigovorima i javnim postupcima, uz jedini uvjet da joj se ne izvrgne smisao.
