U fokusu ovogodišnje povorke ponosa je obilježavanje 10. godišnjice donošenja Zakona o istospolnim zajednicama, koji je riješio mnoge pravne probleme doista ugrožene društvene skupine.
Imam prijatelja koji ne živi ispunjen život, život kakav zaslužuje svatko od nas.
On je u kasnim 20-ima, najljepše i najbolje vrijeme za zasnivanje obitelji.
Ali on je odlučio živjeti sam.
Ta odluka, nažalost, nije bila njegov izbor, već je rezultat društvene stigmatizacije gej populacije i straha od reakcije okoline, prvenstveno roditelja, a zatim i prijatelja.
On ne živi lažan život, kakav zbog straha od osude okoline žive mnoge homoseksualne osobe.
Prihvatio je sebe (kakav jeste) u homofobnoj sredini (kakva jeste).
Današnju podršku LGBTIQ zajednici primarno sam posvetio njemu.
Društvena korisnost donijetog zakona
Tim Zakonom uređuje se životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u svezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva.
Prava koja su općim propisom o radu i svim njime propisanim izvorima prava iz radnog odnosa osigurana bračnim drugovima, zajamčena su i životnim partnerima (primjerice plaćeni dopust za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji).
Regulirana su pitanja nasljeđivanja, poreznog sustava, mirovinskog osiguranja, sustava socijalne skrbi, obveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava i obveza iz radnih odnosa, pristupa javnim i tržišnim uslugama te javnopravnog položaja s istim učincima, koja su posebnim propisima kojima se uređuju ta područja priznati izvanbračnoj zajednici.
Pravni učinci životnog partnerstva gotovo su identični pravnim učincima braka s nekim iznimkama koje se prvenstveno odnose na pravni položaj djece.
Neformalno životno partnerstvo je institut sličan izvanbračnoj zajednici i uključuje pretpostavke da osobe istog spola nisu sklopile životno partnerstvo te da njihova životna zajednica traje najmanje tri godine i udovoljava pretpostavkama valjanim za životno partnerstvo.
Zamislite nekoga tko cijeli život živi s nekim i dijeli dobro i zlo, a onda ne može posjetiti ga u bolnici jer nije krvni srodnik ili bračni drug...ili ga ne može sahraniti...ili ne može naslijediti zajednički stečenu imovinu...
Ovaj Zakon riješio je te i mnoge druge probleme.
Izdvojeno iz ovogodišnjeg proglasa povorke ponosa
Zakon o životnom partnerstvu navodi bez ikakve dvojbe da je "životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom" (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 2).
A nema dvojbi ni oko toga da je neformalno životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola koje su zajedno najmanje tri godine (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 3).
Životno partnerstvo zasniva se na načelima ravnopravnosti, međusobnom poštovanju dostojanstva, međusobnom pomaganju i uvažavanju (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 6).
A je li životno partnerstvo ustavno, onima koji su i imali neke dubioze, potanko je u prosincu prošle godine rastumačio i pravno razložio Ustavni sud.
Sva naša prava, sve slobode pa i ona da se po dvadeset i treći put okupljamo u Povorku ponosa nisu nam dana, nisu nam podarena.
Za svaki zakon, članak i stavak, za svaki prosvjed, za svaku presudu, za svaku odluku smo se mi izborili_e.
Drugi veliki intervju s dr. Hermanom Vukušićem
Prošle godine dr. Vukušić pristao je na intervju u kojem je razotkrio problematiku tzv. spolne tranzicije (kolokv. promjene spola) maloljetnika, a kada sam objavio (između ostalog) i mišljenje Hrvatskog liječničkog zbora u kojem su zauzeli stav da medicinski tretmani u spolnoj tranziciji nisu prikladni za osobe mlađe od 18, odnosno 21 godine.
Ranija objava: Ispratio sam 22. povorku ponosa...kao i sve druge prije nje
Ove godine je dr. Vukušić bio otvoreniji te je spremno odgovarao na prozivke da je homofob, odnosno transfob broj 1 u Hrvatskoj, da zapravo podržava LGBTIQ zajednicu, ali ne i tzv. transaktiviste koji zapravo na neki način čine štetu samoj zajednici.
Naime, difamacija (kolokv. trolanje) dr. Vukušića koja se u medijskom prostoru odvija neosnovana je jer je po vlastitoj izjavi liberal, a svakako nije ni protiv LGBTIQ zajednice ni protiv spolne tranzicije.
Kao liječnik stava je da se svemu mora pristupiti stručno iz zdravstveno-medicinskog aspekta, a što se zapravo ne događa.
Također, otkrio nam je svoj oponentni stav rodnoj ideologiji koju smatra "problematičnom", a pojasnio nam je detaljno sve procesne nepravilnosti u kojima je ključna činjenica da se lista stručnjaka za rad s transrodnim osobama u 9 godina koliko postoji nije sastala niti jedan jedini put.
Dodatno je istaknuo kao su navedenu listu samoinicijativno napustila 4 člana čime postaje upitan legitimitet takvog "krnjeg" tijela, dok za sve krivi agresivne tzv. aktiviste koji bi se morali kompletno isključiti iz postupaka.
Pojašnjava da se spolna tranzicija maloljetnih osoba s pravom može smatrati eksperimentiranjem jer, citirajući "Režime, praćenje i rizike odgađanja puberteta", navodi: "Iako prvi rezultati toga pristupa obećavaju, dugoročni učinci moći će se utvrditi tek kada pacijenti i pacijentice koju su prvi tretirani dosegnu prikladnu dob."
U razgovoru se dotaknuo statističkog rasta rodne disforije među djevojčicama adolescentske dobi i pojasnio je pozadinu tog trenda, ali i tzv. genitalnih operacija u spolnoj tranziciji.
Ujedno se ogradio od najavljenog prosvjeda 28.06.2024. godine na Trgu bana Josipa Jelačića i Alina Kavura smatrajući ga neprimjerenim.
Navedeno i cijeli niz detalja koji se u medijima ili skrivaju ili iskrivljeno interpretiraju poslušajte u cjelovitom intervjuu!
